Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK) 2006. godine u Hrvatskoj je bilo evidentirano 30 wellness centara, dok je Hrvatska turistička zajednica (HTZ) u to vrijeme raspolagala s brojkom od njih 53. U 2010. godini HGK navodi brojku od 68 centara, a HTZ ima podatak o njih 72. Iako evidencija o broju wellness centara u Hrvatskoj nije usklađena zbog nepostojanja zakonske regulative na tom području, jasno je da je u protekle četiri godine broj wellness centara znatno porastao.
Prema nekim istraživanjima, na rast wellness tržišta u svijetu utječe povećanje udjela starije, a relativno aktivne populacije, neodgovarajući zdravstveni sustav (traži se efikasniji model koji će biti više usmjeren na prevenciju tj. sprečavanje nastanka zdravstvenih problema), te globalizacija i komunikacija zbog kojih su pojedincima lako dostupne spoznaje o alternativnim pristupima poboljšanja zdravlja, koje i sve češće primjenjuju (SRI International, 2010.).

Iako su istraživanja u wellness djelatnosti rijetka, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, i teško je doći do konkretnih pokazatelja o poslovanju wellness centara, rezultati istraživanja provedenog u hrvatskim hotelima pokazuju da prosječan godišnji prihod wellnessa po hotelu iznosi 211.473 eura, a prosječan udio wellness prihoda u ukupnom prihodu hotela iznosi oko šest posto. U hotelima s kategorijom tri zvjezdice udio godišnjeg broja noćenja wellness korisnika u ukupnim noćenjima iznosi visokih 94 posto, prema podacima HGK i Horwath Consulting Zagreb.

»SRI International 2010« navodi da korisnici wellness usluga u svijetu najčešće koriste masaže, rekreacijske programe, usluge njege tijela, programe zdrave prehrane, usluge njege lica, manikuru/pedikuru te meditaciju. I u hrvatskim wellness centrima u protekle su se pola godine najviše tražile usluge masaže, njege tijela (npr. piling, pakung, anticelulitni tretmani), pedikura/manikura te kozmetički tretmani lica. Prema istraživanju koje je provelo Učilište Lovran, u kolovozu ove godine, na uzorku hotelskih i gradskih wellness centara, češće se traže individualne usluge nego wellness paketi, a klijenti najčešće odabiru tretmane čija je vrijednost između 200 i 400 kuna.

Razlika je vidljiva u dobnoj i spolnoj strukturi posjetitelja i u zastupljenosti tzv. duhovnih programa. Dobna granica hrvatskih wellness korisnika najčešće se kreće između 30 i 40 godina starosti, a prevladavaju ženske osobe.
Rijetki su wellness centri koji imaju značajan udio starijih posjetitelja ili podjednak omjer muškaraca i žena, iako se u posljednje vrijeme primjećuje porast muških korisnika wellness usluga. S druge strane, u svijetu osjetno raste broj korisnika wellness usluga starijih od 50 godina, a programi duhovnih aktivnosti jako su popularan i tražen dio wellness ponude.

Kako bi se prilagodili zahtjevima korisnika wellness usluga, u wellness centrima u svijetu planiraju u sljedećim godinama ponuditi nove proizvode i usluge, privući nove korisnike, te educirati zaposlenike. Upravo potražnja za određenom vrstom usluge, očekivanja klijenata koja se odnose prije svega na stručno osoblje, te tražena razina kvalitete određuju i potrebu za visokokvalitetnim kadrovima. Osoblje u wellness centru bi se, dakle, trebalo stalno usavršavati i nadopunjavati svoje znanje novim spoznajama, a to omogućavaju razni programi školovanja koje u Hrvatskoj organizira nekoliko specijaliziranih učilišta.

Prema podacima Učilišta Lovran, osobe koje završe neki od programa usavršavanja za wellness zanimanja (osim što su već zaposleni u nekom od gradskih i hotelskih wellness centara ili kozmetičkih salona i salona za masažu) najčešće postaju samostalni poduzetnici, obrtnici. Oni koji su pohađali školovanje radi usavršavanja i nadogradnje postojećeg znanja često napreduju unutar poduzeća na novo radno mjesto. U skladu s time i s obzirom na činjenicu da pojedinci pojam opuštanja najčešće povezuju uz neku od masaža, može se zaključiti da će kvalitetni, školovani maseri biti i dalje traženi. (Andrea Marić, novilist.hr, F: rarinjinda.com, click4you.com)