Kao odgovor na nedostatak sveobuhvatne discipline vezane uz stvarne činjenice koje doprinose održivom turizmu i tranziciji ruralnih dijelova, u okviru projekta „Razvoj inovativnog poslovnog modela novog turističkog proizvoda DIGITAL NOMAD ECO VILLAGE TESLA za doprinos zelenoj, pravednoj i inkluzivnoj tranziciji kontientalnog turizma" razvijene su Smjernice za razvoj discipline „Eko dizajn održivog turizma".

Smjernice su znanstveno utemeljen i metodološki strukturiran dokument koji definira principe, kriterije i razvojne smjerove za integraciju održivosti u turističku infrastrukturu i upravljanje destinacijama. Njihova svrha nije isključivo normativna, već razvojna – uspostaviti novu disciplinu koja povezuje arhitekturu, prostorno planiranje, energetiku, društveno poduzetništvo i upravljanje turizmom u jedinstveni konceptualni okvir.

 

Polazište Smjernica temelji se na razumijevanju da turizam, osobito u osjetljivim obalnim i kontinentalnim područjima, ima višestruke utjecaje na prostor, okoliš i društvenu strukturu. Stoga se održivost promatra kao sustav međusobno povezanih dimenzija: ekološke, društvene, ekonomske i upravljačke. Takav integrirani pristup usklađen je s europskim regulatornim okvirom, uključujući EU taksonomiju i načela Do No Significant Harm, ali i s globalnim ciljevima održivog razvoja.

U arhitektonsko-graditeljskom segmentu Smjernice naglašavaju potrebu primjene nZEB standarda, pasivnih principa projektiranja, lokalnih materijala i prefabriciranih sustava gradnje. Posebno se ističe važnost energetske učinkovitosti i integracije obnovljivih izvora energije, čime se smanjuje operativni ugljični otisak turističkih objekata. U tom kontekstu, projektiranje nije izolirani tehnički proces, već strateška odluka koja utječe na dugoročnu otpornost destinacije.

Smjernice također uvode principe kružnog gospodarstva u turističku gradnju i poslovanje. To uključuje produženje životnog ciklusa materijala, mogućnost demontaže i prenamjene objekata te racionalno upravljanje resursima. U praksi to znači da turistička infrastruktura mora biti projektirana kao prilagodljiv sustav, sposoban reagirati na promjene u potražnji, klimatskim uvjetima i društvenim potrebama.

Društvena komponenta Smjernica jednako je snažno zastupljena. Naglašava se uključivanje lokalne zajednice, razvoj lokalnih dobavnih lanaca i poticanje društvenog poduzetništva kao modela upravljanja. Turizam se pritom ne promatra kao izdvojena gospodarska aktivnost, već kao integrirani dio lokalnog socioekonomskog sustava. Time se osigurava da koristi od turističkog razvoja ostaju u zajednici, a negativni učinci se minimaliziraju.

Upravljačka dimenzija Smjernica podrazumijeva transparentnost, mjerljivost i kontinuirano unaprjeđenje. Definiraju se kriteriji i indikatori koji omogućuju praćenje okolišnih i društvenih učinaka, čime se smanjuje rizik deklarativne održivosti. Takav pristup povećava vjerodostojnost destinacija i omogućuje usklađenost s ESG standardima koji postaju sve važniji u investicijskom odlučivanju.

 

 

Za regije poput Istre, Kvarnera i drugih dijelova Hrvatske, Smjernice predstavljaju priliku za stratešku diferencijaciju. U uvjetima zasićenosti masovnim turizmom i rastućih klimatskih izazova, primjena discipline eko dizajna omogućuje prijelaz prema modelu koji je energetski učinkovit, društveno odgovoran i dugoročno konkurentan. Održivost se pritom ne promatra kao ograničenje razvoja, već kao inovacijski okvir koji generira novu vrijednost.

Smjernice za razvoj discipline Eko dizajn održivog turizma mogu biti temelj za transformaciju hrvatskih destinacija u smjeru regenerativnog i klimatski otpornog turizma. Njihova znanstvena utemeljenost i interdisciplinarna struktura omogućuju primjenu u različitim prostornim i razvojnim kontekstima, čime se otvara prostor za sustavnu i dugoročnu promjenu paradigme turističkog razvoja. www.people4people.net